Dama i jednorog / moja priča - izložba Nene Skoko Snežane

Autorka izložbe: Nena Skoko Snežana

Kustoskinja izložbe: Bojana Popović

Autorke tekstova: Ivana Podnar i Nena Skoko Snežana

Grafičko oblikovanje kataloga, pozivnice, plakata: Nena Skoko Snežana

Odnosi s javnošću: Milica Cukić

Članovi Saveta Salona Muzeja primenjene umetnosti: Zoran Blažina, Biljana Vukotić, Slobodan Ivkov, Slobodan Jovanović, Radonja Leposavić, Ljiljana Miletić Abramović, Bojana Popović

Dama i jednorog / moja priča

Ljubav, ah ta ljubav. Ovoj velikoj životnoj i umetničkoj temi posvećena je izložba Dama i jednorog / moja priča, Nene Skoko Snežane.

Ljubav je bila tema i njene magistarske, samostalne izložbe održane u Muzeju primenjene umetnosti 1998. godine. Svoju ljubavnu priču sa Mihailom „ispričala“ je jezikom savremene umetnosti tekstila – u formi knjige kao umetničkog objekta –  i tako na novi način pristupila tradicionalnom mediju tapiserije. Eksperiment, otvorenost za novo, angažovanost i samoispitivanje stalne su karakteristike njenog rada.

Dvadesetak godina kasnije, Nena Skoko Snežana nam ponovo priča o ljubavi.

Očarana bezvremenom lepotom šest čuvenih poznosrednjovekovnih tapiserija iz ciklusa Dama i jednorog iz pariskog Muzeja Klini, ona preispituje svoja ljubavna iskustava „u ključu“ njihovih simboličkih značenja. Ona prikazuju pet čula – mirisa, ukusa, sluha, vida i dodira, kao i Daminu „jedinu želju“ – želju za spoznajom ljubavne istine.

Na osnovu dokumentarne građe (sačuvanih pisama, razglednica, fotografija…) umetnica prevodi na tekstil dobijene ljubavne poruke i izjave tehnikama veza, štampe, taftovanja, tkanja, pačvorka, ručno rađenog papira, uplitanjem bilja, izlivanjem čokolade… Tako dobijene radove ona grupiše po temama u šest prostornih instalacija. Pet su posvećene jednom od čula – onom koje je dominiralo u vremenu ljubavi, ili čežnje za ljubavlju, sa konkretnom osobom.  Šesta instalacija, Moja jedina želja, sublimacija je Neninog ljubavnog iskustva. Zagrepčanka Ivana Podnar, autorka teksta u katalogu, ovako je tumači:

„Nakon pet ljubavnih priča kroz koje upoznajemo različite protagoniste njezine ljubavi, konačno se srećemo i sa slikom umjetnice. Njezino razotkrivanje je suptilno ogolijevanje u kojem postepeno skida sloj po sloj svog nakita i odjeće, da bi u konačnici njezin lik i dalje ostao sakriven iza Dame. Dama je također mistična – djevica koja koketira s mitološkim bićem i poigrava se sa zabranjenim ljubavima, u posljednjem prizoru, odjevena u najfiniji brokat, uzima ili vraća nakit u draguljima optočen sandučić. Simbolika je zbunjivala stručnjake i nudila različita tumačenja, od kojih svako za sebe traži uporišta u složenoj kompoziciji. Transcendecija ljubavi, odricanje od čulnosti, odbacivanje pogleda čeznutljivog jednoroga moguće su poveznice s posljednjim segmentom izložbe Nene Skoko, koja svoje jastvo konačno transcendira u Umjetnosti – sasvim ogoljena, pretapa se sa slikom slike jedne od najtajanstvenijih europskih tapiserija, gdje se brišu granice autorice i lika, subjekta i objekta, prošlosti i sadašnjosti, tradicije i suvremenosti.“

“… To nije san!
To je istina moja, sva moja istina,
večni zakon što smrt pobeđuje
To je – ljubav moja!
To je riznica –
neizmenjivi dar tebi što još davno je
prinesen bio …”

Rabindranat Tagor