Saveta Mihić, kao nekad srednjovekovni akupiktori, slika iglom i zlatnim koncem – srmom, marljivo i strpljivo prišivajući na tkaninu hiljade raznobojnih perli, malenih kristala i svetlucavih šljokica koje presijavaju čitavim spektrom boja. Njene, u stilskom pogledu svedene i gotovo minimalistički pročišćene forme čine tako okvir mnoštvu raznovrsnih i brižljivo obrađenih detalja.
Samouka u neobičnosti tehnike koju koristi, moderna i sasvim – svoja, jednako koliko i u crtežu tušem, Saveta Mihić pojedinim radovima, ili čitavom grupom poput Paravana, otkriva da tradicija i istorija u njenoj savremenoj interpretaciji veza ipak imaju značajno mesto.
Tradicionalno – moderno, istorijsko – savremeno, opšte – lično, celina – detalj, mukotrpno – lako… jesu kontrasti koji određuju umetnicu. Stavljeni u kontekst vremena, prostora i istorijskih okolnosti oni se ispoljavaju kao mozaik složenih interakcija čiji išod često iznenađuje.
Tehnika umetničkog veza, spora i mukotrpna za realizaciju, naročito je zahtevna kod radova velikih formata. No, uprkos tome čini se da je umetnica, radeći na svojim najnovijim ostvarenjima, iznova otkrila opuštenost i bezbrižnost igre.
Varijacije omiljenih motiva – razgranatog drveta, bogate krošnje ili ogoljenih grana, smenjuju se kao u kaleidoskopu, različite po formi i boji, a opet uvek iste i prepoznatljive – Savetine. Ukoliko krenemo da sledimo zlatnu žicu njenog veza dospećemo ubrzo u pravi lavirint sačinjen od raznovrsnih boja, materijala i tekstura, prateći poput Tezeja Arijadninu nit, namesto izlaza tražićemo i nalaziti – smisao, suštinu… lepotu.
Izložbu Saveta Mihić – slikano vezom, čine umetnički vezovi manjeg, srednjeg i velikog formata, tapiserije i paravani. Svi radovi nastali su u periodu od 2004 – 2008. godine. Uz vezove izložbom je predstavljen i izbor crteža kao forme koja je umetnicu neposredno usmerila ka tehnici rad vezom