Izuzetnim darom otkrivanja i prepoznavanja umetnički vrednog materijala u nacionalnim i međunarodnim okvirima Vladimir Veljko Macura stekao je, za kratko vreme, značajan ugled među poznavaocima umetnosti i kolekcionarima širom Evrope.
Prvenstveno opredeljen ka avangardnim pokretima XX-tog veka, Macura sakuplja slike i skulpture ravnopravno sa umetničkim predmetima iz oblasti primenjene umetnosti i dizajna.
Ostavljajući kolekcionaru slobodu izbora eksponata kojima će predstaviti deo kolekcije iz oblasti primenjene umetnosti, Muzej je nastojao da postavku nenametljivo učvrsti koncepcijski i tematski. Naša želja je bila da, kroz subjektivni izbor Vladimira Macure, istovremeno pokušamo da švatimo principe i impulse koji ga kao kolekcionara pokreću, otkrivajući tako ovom izložbom i delić njegove zanimljive i zagonetne ličnosti.
Premda nisu uobičajene u oblasti primenjene umetnosti, metafizika i konceptualnost jesu područja interesovanja Vladimira Macure, i malo šta ih odražava bolje i potpunije od njegove pasionirane sklonosti ka „Gorgoni“ – zagrebačkom neoavangardnom pokretu iz 60-tih godina prošlog veka.
To i jeste razlog neobičnosti izbora i odluke da se nespojivo spoji i predstavi beogradskoj publici izložbom koja svakodnevnu rutinu sedenja pretvara u stvaralački izazov, povezujući pritom neka od najznačajnijih imena industrijskog dizajna sredine XX veka poput Arnia (Aarnio), Imsa (Eames), Brojera (Breuer), Vegnera (Wegner), Pantona (Panton), Kolanija (Colani) i drugih legendarnih dizajnera sa kod nas malo poznatim protagonistima „Gorgone“.
Ovu grupu neobičnih stvaralaca predvodili su Josip Vaništa, Julije Knifer, Radoslav Putar, Marijan Jevšovar i Dimitrije Bašićević – Mangelos. Povezani međusobnom naklonošću sastajali su se povremeno, razgovarali uljudno, dopisivali se, slali jedni drugima domaće zadatke i ankete, izvodili grupne i autokoreografske predstave, pozirali i fotografisali se, priređivali izložbe i izdavali časopis Gorgona… i sve je pritom bilo prožeto humorom, dosetkom i paradoksom.
Više od decenije nakon prestanka postojanja Gorgone, izložbom u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1977. godine umetnička kritika isčitava ovu do tada neprepoznatu pojavu retrospektivno i zaključuje da je Gorgona anticipirala neke od najznačajnijih pokreta druge polovine XX tog veka, poput ne-predmetne umetnosti, konceptualizma i performansa, određujući Gorgonu jednom od najinteresantnijih umetničkih pojava sredine prošlog veka.
Prema tekstu kataloga priredio: Dejan Sandić
Izložbu prati katalog u izdanju Muzeja primenjene umetnosti sa autorskim telkstovima publiciste Radonje Leposavića i kustosa Muzeja, Dejana Sandića.