Kustos izložbe: Bojana Popović, kustoskinja u Odseku za savremenu primenjenu umetnost MPU
Saradnik na postavci izložbe: Arpad Pulai
Organizator: Muzej primenjene umetnosti, Beograd
Na ovoj izložbi, istražujući uzajamni odnos pozitivnog i negativnog prostora, umetnica je izložila četiri instalacije velikih dimenzija i radove manjeg formata, koji muzejski prostor preobražavaju u vidljivo-nevidljivi lavirint. Transparentnost je postignuta čipkastim “prepletajem” prirodnih i sintetičkih materijala (papir, pamuk, folije za plastifikaciju, sintetički tekstil) čedno belih tonova. Crvene “niti”, kao Arijadnin konac, posetioca vode od Sa druge strane…, Najteže je bilo postoći lakoću, Krugova, Kada bi srce imalo krila, suptilnih ženskih likova oblikovanih od ižeklanih šustikli … do zanosne “kiše” crvenih “latica”, Allure.
U tekstu za katalog izložbe Vesna Pavićević ističe da „radovi Leonore Vekić predstavljaju sintezu njenog stava prema životu, memoriji, ženskom identitetu, i, kako ona kaže, „nečemu što nosimo u sebi, a stalno ga tražimo“. Čipka, po njenom mišljenju, simboliše senzualnost, luksuz, nevinost, krhkost, ranjivost, nesigurnost identiteta. Kroz model čipke umetnica govori o subjektivnosti, porodici, sećanjima, statusu žene, svom svetu.“
Biografija
Leonora Vekić (1970) je diplomirala na Fakultetu primenjenih umetnosti na Odseku za dizajn tekstila 1995. godine. Magistrirala je 2000. godine na predmetu Tapiserija (mentorka: profesorka Jadranka Simonović). Asistent na predmetima Tapiserija i Stare tekstilne tehnike, na Fakultetu primenjenih umetnosti, postala je 2005; u zvanju docenta je od 2012. godine. Leonora Vekić deluje u oblasti umetnosti tekstila, mode i drugih vizuelnih umetnosti. Članica je ULUPUDS-a.