Zbornik 11 / 2015 (Muzej primenjene umetnosti. Online)

ISSN 2466-460X (Online)

ISSN 0522-8328 (Štampano izdanje)
PDF štampanog izdanja (7.0 MB)

Glavni i odgovorni urednik: mr LJiljana Miletić Abramović

Urednik broja: Draginja Maskareli

Uređivački odbor:
dr Sarita Vujković (Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka)
dr Marta Vukotić Lazar (Filozofski fakultet, Priština)
mr LJiljana Miletić Abramović (Muzej primenjene umetnosti, Beograd)
mr Jelena Perać (Muzej primenjene umetnosti, Beograd)
Jelena Popović (Muzej primenjene umetnosti, Beograd)
dr Vladimir Simić (Filozofski fakultet, Beograd)
mr Maja Studen Petrović (Fakultet primenjenih umetnosti, Beograd)

Sekretar redakcije broja: Jelena Popović

Svi tekstovi u rubrikama Prilozi, Polemike, Kritike i Prikazi se recenziraju.
Lista recenzenata:
Prof. dr Dragan Bulatović, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet – Odeljenje za istoriju umetnosti
Doc. dr Sarita Vujković, Univerzitet u Banja Luci, Akademija umjetnosti – Smer Grafički dizajn
Biljana Vukotić, viši kustos, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu
Doc. dr Marta Vukotić Lazar, Univerzitet u Prištini, Filozofski fakultet – Odeljenje za istoriju umetnosti
Slobodan Jovanović, kustos, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu
Prof. dr Miodrag Marković, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet – Odeljenje za istoriju umetnosti
Draginja Maskareli, viši kustos, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu
Mr LJiljana Miletić Abramović, muzejski savetnik, Muzej primenjene umetnosti, Beograd
Prof. dr Radivoj Radić, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet – Odeljenje za istoriju
Mr Jelena Seničić Vilimanović, Beogradska politehnika, Beograd
Doc. dr Vladimir Simić, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet – Odeljenje za istoriju umetnosti
Doc. mr Maja Studen Petrović, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Fakultet primenjenih umetnosti – Odsek Kostim
Mr Jelena Perać, viši kustos, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu
Prof. dr Mirjana Prošić-Dvornić, Nortvud univerzitet, Midland, Mičingen
Mr Andrijana Ristić, viši kustos, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu
Doc. dr Irfan Hošić, Univerzitet u Bihaću, Tehnički fakultet – Tekstilni odsjek
Biljana Crvenković, kustos, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu
Prof. dr Simona Čupić, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet – Odeljenje za istoriju umetnosti
Prof. mr Rastko Ćirić, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Fakultet primenjenih umetnosti – Odsek Primenjena grafika

Časopis je indexiran:
Ebsco, KoBSON, ERIH PLUS

Sadržaj Zbornika 11 / 2015 (Muzej primenjene umetnosti. Online)

Impresum
Impressum
Sadržaj
Contents
ANDRIJANA RISTIĆ
MODNA ŠTAMPA U SRBIJI U XX VEKU
FASHION PRESS IN SERBIA IN THE 20 CENTURY
Apstrakt:
Tema priloga je analiza modne štampe u Srbiji tokom XX veka kao prenosioca modnih novosti i čuvara stereotipa o ženskim potrebama, obavezama i mogućnostima. Modni časopisi se tokom čitavog XX veka ne mogu posmatrati odvojeno od ženske štampe, čije su modne rubrike, ilustracije i fotografije takođe doprinosile afirmaciji određenih važećih modela, istovremeno utičući i na formiranje ukusa i javnog mnjenja. Izvore i građu za proučavanje ove teme pružili su fondovi Muzeja primenjene umetnosti, Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“, Biblioteke grada Beograda, kao i privatna kolekcija Miloša Jurišića.

Početkom XX veka i posebno u periodu između dva svetska rata, štampa u Srbiji pratila je evropske modele, što se može posmatrati u širem kontekstu uspona masovne kulture, dok se po završetku Drugog svetskog rata, formira nova, socijalistička kultura. Od sredine pedesetih godina XX veka stilski uzori će se ponovo tražiti na Zapadu, ali će biti reinterpretirani u skladu s društveno važećim ukusima socijalističke zajednice. Za kraj šezdesetih i sedamdesete godine karakterističan je uspon jugoslovenskog modnog dizajna, dok su devedesete godine obeležene gašenjem mnogih domaćih časopisa i usmeravanjem pažnje na inostrane naslove i njihovu ponudu.

Cilj rada je da modnu štampu posmatra i analizira u kontekstu perioda u kojima su pojedini časopisi bili aktuelni, kao i da na primeru ovog fenomena masovne kulture ukaže na društvene i političke promene u Srbiji XX veka.
Ključne reči:
modna štampa, Srbija, XX vek
Summary:
The paper offers an analysis of fashion press in Serbia in the 20th century as a medium that both transferred fashion news and fostered stereotypes about women's needs, obligations and opportunities. Fashion magazines cannot be analyzed separately from women's press, whose sections dedicated to fashion, illustrations and photographs contributed to the affirmation of some established models, while also influencing the shaping of taste and public opinion. By placing individual journals in the context of the period when they were current, and when their design and content were being changed, it is possible to trace a whole series of social and political changes in Serbia in the 20th century. The same magazines often had the role of arbiters of fashion taste and served as a source of practical advice in times of crisis and saving.

In the early 20th century and especially between the two world wars, in accordance with the rise of mass culture, press in Serbia followed the models set by European press.

Quite oppositely, after World War II, a new socialist culture took shape which would, since the mid-1950s, begin to seek stylistic models in the West, reinterpreting them according to the then current tastes of the socialist community. The period of economic growth led to a rise in the standard of living and an increased consumer spending, which was reflected in the press through regular reporting on fashion shows, the rise of the national textile industry and Yugoslav fashion design, especially in the late 1960s and throughout the 1970s.

Products of fashion industry originating in the West were carefully selected for reproduction in magazines in accordance with the need to meet the classical ideals of a socialist dress code. By the end of the 1980s, women's press included an increasing number of texts on fashion, which influenced the shaping of individual desires to imitate international models, while in the 1990s many national magazines were discontinued and attention was switched to international ones and their offer.
CVETKA POŽAR (CVETKA POŽAR)
CONTINUITY AND CHANGE:
The Biennial of Industrial Design over the First Twenty Years

TRAJANJE I PROMENA: prvih dvadeset godina
Bijenala (industrijskog) dizajna
Abstract:
The text is an attempt to analyse the first twenty-year history of the Biennial of Industrial Design BIO. It focuses on the Biennial's chief organizational aspects: the effort behind its establishment, purpose, and role; the Biennial's achievements; and, not least of all, the need to revise its underlying concept.

In Yugoslavia, the main aim of the BIO exhibition was to connect designers with industry. This was done with considerable success, especially in its first decade, when the Biennial of Industrial Design in Ljubljana was, along with the Milan Triennial, one of the most important design events in Europe; it was also the first such biennial in the world. Large numbers of designers from both Western and Eastern Europe took part in the exhibition.
Key words:
Biennial of Industrial Design, industrial design, history of design, organizational aspects of the biennial
Rezime:
Tekst predstavlja pokušaj analize istorije Bijenala industrijskog dizajna tokom prvih dvadeset godina njegovog postojanja. U središtu naše pažnje biće najvažniji organizacioni aspekti: napori vezani za ustanovljavanje Bijenala, definisanje njegovih ciljeva i uloge, te njegovih dostignuća i, na kraju, ali ne manje važno, potreba da se revidira temeljni koncept ove manifestacije.

U Jugoslaviji, glavni cilj Bijenala industrijskog dizajna bio je povezivanje dizajnera sa industrijom. Ova manifestacija je sa velikim uspehom ispunjavala tu funkciju, naročito tokom prve decenije postojanja, kada je Bijenale industrijskog dizajna u LJubljani, zajedno sa Milanskim trijenalom, bilo jedna od najvažnijih manifestacija u vezi sa dizajnom u Evropi. Pored toga, bilo je to i jedino bijenale te vrste na svetu. Na Bijenalu je učestvovao veliki broj dizajnera kako iz Zapadne, tako i iz Istočne Evrope. Uz redovno učešće italijanskih, nemačkih i autrijskih dizajnera, Bijenale je nudilo više od pukog uvida u istoriju i razvoj jugoslovenskog dizajna. U okvirima datog koncepta i u različitim periodima, Bijenale je na jednom mestu okupilo različite pristupe nekih od vodećih evropskih dizajnera kako u pogledu tehnologije, tako i u pogledu forme. Tokom prve dve decenije postojanja, Bijenale je prilično uspešno ostvarivalo svoj cilj – povezivanje dizajnera i industrije. Ipak, osamdesetih godina XX veka, u vreme postmodernizma, kao i nakon dvadeset godina postojanja, modernistički koncept više nije bio prihvatljiv.
ALEKSANDAR ČUČKOVIĆ
ORIGINALNOST U ODEVANJU
ORIGINALITY IN CLOTHING
Apstrakt:
U radu se ispituje pojam originalnosti, njegovo poreklo i različiti vidovi manifestovanja na polju stvaralaštva. Posebna pažnja se posvećuje problemu originalnosti na polju odevanja, te se tematizuje fenomen mode, i to više iz perspektive pomodara, nego modnog kreatora. Pregled istorijskog razvoja uslova u kulturi i društvu koji su prethodili usponu vrednosti originalnosti treba da stvori pretpostavke njegovog razumevanja, odnosno da rasvetli razloge zbog kojih se ovaj pojam nametnuo kao jedna od vrhovnih vrednosti modernog doba. Originalnost se posmatra u svetlu mogućnosti estetskog izražavanja individue, koja u ispoljavanju ličnog ukusa pronalazi sredstvo za utvrđivanje, ali i realizaciju vlastite individualnosti, odnosno autentičnog postojanja.
Ključne reči:
originalnost, odevanje, moda, estetski izraz, stvaralaštvo, individualnost, autentičnost
Summary:
The paper examines the concept of originality, its historical sources and the different forms of its manifestation in the field of creativity. Special attention is paid to the problem of originality in the field of clothing, so the phenomenon of fashion is treated, more from the perspective of a slicker than of a fashion designer. The overview of the development of historical conditions in the culture and society that preceded the rise of the value of originality should create assumptions for its understanding, i.e. of the reason for which this term has been imposed as one of the supreme values of the modern age. Originality is viewed in the light of the possibilities of aesthetic expression of the individual, which finds the means of identification in the manifestations of personal taste, but also the means for realization of its individuality, and authentic existence.
OLIVERA BATAJIĆ SRETENOVIĆ
DOKLE SMO STIGLI SA KNJIGOM?
Interaktivna knjiga kao deo spektakla

HOW FAR HAVE WE REACHED WITH THE BOOK?
Interactive Book as a Part of the Spectacle
Apstrakt:
U društvu u kojem sve poprima dimenzije spektakla svoje mesto našla je i knjiga. Prvo kao štampana interaktivna knjiga, potom u elektronskom i, najzad, u digitalnom obliku. Iako zadržava svoj viševekovni oblik, danas definisan granicama ekrana, strukturalno i idejno potpuno je drugačija. Uvođenjem ovakve, nove knjige menja se i način čitanja. Sa linearnog se prelazi na paralelno ili dinamičko, kakav je i sam medij sa kojeg se čita. U promeni koja je započela industrijalizacijom i mogućnošću brzog umnožavanja – okolnostima koje kopiju stavljaju iznad originala – veliku ulogu ima kompjuterizacija. Pitanja kojima se ovde bavimo jesu: da li su klasična knjiga i klasičan način čitanja postali monotoni za savremenog čoveka i da li knjiga danas može da postoji jedino kao deo opšteg kompjuterizovanog spektakla.
Ključne reči:
digitalizacija, izdavaštvo, interaktivna knjiga, paralelno čitanje, spektakl
Summary:
In its nature and structure, the book has always been interactive. However, the paper does not deal with the primary interactivity of books. In the mid-20th century, new types of books appeared which required a different, completely new, dynamic way of reading. The new book has appeared which offers new opportunities. Although this approach was a surprise to readers, the book's new nature was in accord with everything that was happening around it – the society of the spectacle. The earliest interactive books were stories which involved the reader in their creation – the socalled gamebooks (in which readers could choose among several possible endings). They were followed by interactive books for children, lift-the-flap books, tactile books, soundcreating books, books that smell when rubbed, etc. Along with being interactive, the book has also become a toy. With the rise of desktop computers, and, subsequently, laptops, and the expansion of computer and network activities, the book was transferred into that domain. At first, it was the electronic book whose underlying structure was the same as that of today's Internet pages (hyperlinks). As technology has developed, via interaction through animation and lavish illustration, the book has turned into an application. Nowadays, the book is a form of multimedia content, which alters the linear reading into parallel and multidimensional reading. The question arises whether this constitutes a new future of the book or merely another form/dimension of the book, where the reader will be able to choose the preferred form.
DITER ZULS (DIETER SULS)
EUROPEANA FASHION: PAST, PRESENT AND FUTURE
EUROPEANA FASHION: prošlost, sadašnjost i budućnost
Abstract:
The subject of this article is the Europeana Fashion project, an EU-funded project that deals with digital fashion heritage. The project consortium consisted of 22 partners from 12 European countries and included the Victoria and Albert Museum, Les Arts Décoratifs, MoMu, the archives of brands, such as Missoni and Pucci, as well as the Museum of Applied Art in Belgrade. The main goal of Europeana Fashion was to harvest the digital collections of fashion institutions and to represent them in a uniform way on a specialized fashion portal. This article outlines the origins of the project, focussing on its main achievements, and offers to the reader a look into the future of europeanafashion.eu.
Key words:
digital heritage, fashion, Europeana, costume, content aggregation
Rezime:
U vreme kada se muzeji i arhivi suočavaju sa velikim finansijskim, društveno-ekonomskim i digitalnim izazovima, saradnja itekako ima smisla. Zato uspostavljanje zajedničke osnove koja nudi rešenja za potrebe i probleme partnera predstavlja jedno od najvećih dostignuća projekta Europeana Fashion. Projekat Europeana Fashion finansiran je u okviru Programa za konkurentnost i inovativnost Evropske komisije (CIP), tema: Agregacija sadržaja za portal Europeana (Aggregating Content for Europeana); projekat je dobio trogodišnju donaciju za izradu tematskog agregatora koji bi prikupljao digitalne sadržaje u vezi sa modom.

Konzorcijum Europeana Fashion činila su 22 partnera čiji je zadatak bio da na portal Europeana postave 700.000 digitalnih zapisa, koji sadrže digital- ne slike različitih predmeta, od istorijskih kostima i aksesoara, do crteža, časopisa, skica, forografija, video zapisa, modnih kataloga i dr.

Projekat Europeana Fashion finansiran je u okviru Mreže najbolje prakse (Best Practice Network) i morao je da ispuni sledeće ciljeve:
• agregirati i međusobno uskladiti postojeće digitalne sadržaje iz najvažnijih i najzanim- ljivijih evropskih modnih zbirki;
• postići bolju interoperabilnost rasutih i heterogenih zbirki;
• omogućiti pristup digitalnim sadržajima kreiranjem posebnog portala posvećenog modi;
• razviti alate i servise za integraciju sadržaja koje kreiraju korisnici;
angažovati evropsku modnu zajednicu u muzejima, na univerzitetima i u privatnom sektoru.

Projekat se formalno završio u februaru 2015, a nakon toga ga je ocenila Evropska komisija. U oceni je zaključeno da je projekat ostvario sve zacrtane ciljeve, a da je u nekim segmentima prevazišao očekivanja.

Nakon okončanja projekta, opstanak portala Europeana Fashion omogućen je zahvaljujući dvema inicijati- vama:
• Međunarodnom udruženju Europeana Fashion (Europeana Fashion International Association)

U avgustu 2014. godine osnovano je Međunarodno udruženje Europeana Fashion, koje je je registrovano u Italiji. Zahvaljujući ovoj inicijativi, Europeana Fashion je postala pravno lice koje se finansira prilozima članova.
Europeana Fashion u okviru Infrastrukture digitalnih servisa portala Europeana (Europeana Digital Service Infrastructure)

Krajem septembra 2014. godine, Fondacija Europeana, tj. pravno lice koje je nosilac incijative Europeana, podnela je predlog projekta u okviru još jednog programa koji finansira Evropska unija – Instrumenta za povezivanje Evrope (Connecting Europe Facility). Ove inicijative će omogućiti projektu Europeana Fashion da opstane, proširi postojeću mrežu i realizuje konkretne akcije.
ALEKSANDAR PETIJEVIĆ
DVA SRPSKA SREBRNA PRILOGA IZ XIX VEKA
U CRKVI SVETOG SPIRIDONA NA KRFU

TWO 19TH-CENTURY SILVER VOTIVE GIFTS DONATED BY SERBIAN
DONORS IN THE CHURCH OF SAINT SPYRIDON ON CORFU
Apstrakt:
Rad predstavlja segment opsežnijeg istraživanja kulta Svetog Spiridona kod Srba, sa ciljem da skrene pažnju na puteve širenja i poštovanja kulta ovog svetitelja kod pripadnika srpskog građanstva XIX veka koji žive u Trstu, a skupocenim darovima se upisuju u priložnike crkve Sv. Spiridona na Krfu. Zasnovan na terenskim istraživanjima i na proučavanju dostupne arhivske građe, rad otkriva dva reprezentativna srebrna predmeta – kandilo i dijademu, izrađene u duhu stilskih tendencija evropske primenjene umetnosti XIX veka. Pored poštovanja ovog svetitelja u tradicionalnoj, narodnoj kulturi, prisustvo darova srpskih priložnika u crkvi Sv. Spiridona na Krfu potvrda je postojanja kulta ovog svetitelja u redovima imućne tršćanske srpske buržoazije.
Ključne reči:
Marija Kovačević, srebrni prilozi, Trst, Hristofor Tuzlić, crkva Sv. Spiridona na Krfu
Summary:
In the town of Corfu there is a church dedicated to St Spyridon of Tremithus, built in 1590. It keeps the relics of one of the ancient saints of the Christian church – St Spyridon the miracle worker, the Bishop of Tremithus and the patron of the island and town of Corfu. The Church of St Spyridon abounds in valuable liturgical objects. The most numerous among them are vigil lamps donated by Greek, Venetian and Russian donors. Items donated by two Serbian donors can also be found among the works of applied art in the Church of St Spyridon.

The first votive gift is the silver vigil lamp donated by the Trieste merchant Hristofor Tuzlić in 1862. The second item is a silver diadem, donated by Marija Kovačević of Trieste. The diadem was made between 1874 and 1883 in the form of a flower garland; it is used on festal occasions, when it is placed as a decoration upon the reliquary which contains the relics of the saint. It may be observed that the items donated by Serbian donors conform to the stylistic tendencies of the European applied art of the 19th century. Having in mind that both Hristofor Tuzlić and Marija Kovačević were citizens of Trieste, we may assume that both votive gifts originated in some of the goldsmith's workshops of Trieste. The votive gifts made to the church of St Spyridon on Corfu by the mentioned Serbian donors were an expression of personal piety and the veneration of St. Spyridon. Nevertheless, they confirm of the presence of the veneration of the saint among of the wealthy Serbian bourgeoisie in Trieste.
BILJANA CRVENKOVIĆ, JELENA PERAĆ, DRAGINJA MASKARELI
AKVIZICIJE MPU
ACQUISITIONS MAA