DEJAN VORGIĆ
Narodni muzej Zrenjanin, Zrenjanin
dejanborkic@gmail.com

UMETNIČKO-ISTORIJSKI RAZVOJ FABRIKE STAKLA UKRAS IZ ALIBUNARA (1967–2009)
ARTISTIC AND HISTORICAL DEVELOPMENT OF THE GLASS FACTORY UKRAS FROM ALIBUNAR (1967–2009)

Zbornik 19/2023 (Muzej primenjene umetnosti), strana 85-92

Kategorija članka: pregledni rad

UDK:
666.1(497.11)"1967/2009"

Apstrakt:
Fabrika stakla Ukras u Alibunaru podignuta je 1966. godine kao projekat međudržavne saradnje između Mađarske i Jugoslavije. Uz pomoć tehnologa, inženjera i opreme iz Mađarske uspostavljen je sistem proizvodnje, a osam vrhunskih staklarskih majstora iz četiri mađarske fabrike stakla došlo je u Alibunar kako bi pokrenuli proizvodnju 1967. godine. Za relativno kratko vreme fabrika je ovladala tehnikama kvalitetnog ručno oblikovanog, duvanog i presovanog stakla za potrebe pokućstva i ugostiteljstva na dve lončane peći. Tokom druge polovine sedamdesetih godina u fabriku stiže i prvi školovani dizajner Miloš Krsmanović, koji znatno doprinosi razvoju proizvodnog programa. Alibunarska staklara postaje i svojevrsna paradigma za ono što danas možemo zvati jugoslovenskim staklarstvom, budući da su se u njoj prelamali uticaji iz sestrinskih fabrika iz Paraćina, Prokuplja i Rogaške Slatine. Da je kvalitet proizvoda bio na visokom nivou tokom osamdesetih godina, vidimo i na osnovu podataka da je fabrika sa uspehom zadovoljavala kriterijume naručilaca iz inostranstva. Nažalost, fabrika je delila sudbinu brojnih preduzeća koja su propala tokom perioda tranzicije. Peći su ugašene 2009. godine, a fabrika je 2012. pala u stečaj iz koga nikada nije izašla. Kako dosad nije napisan niti jedan članak u relevantnom časopisu na temu fabrike Ukras, cilj je da se otkrije umetničko-istorijski razvoj ove staklare. Pomoću članaka iz novina i različitih publikacija, intervjua sa nekadašnjim radnicima fabrike i terenskog rada, rasvetliće se značaj jedine fabrike na prostoru današnje Vojvodine koja je proizvodila ručno duvano staklo.

Ključne reči:
Alibunar, Miloš Krsmanović, staklo, Fabrika stakla Ukras

Summary:
The Glass Factory Ukras (Ornament) from Alibunar was built in 1966 as an interstate cooperation project between Hungary and Yugoslavia. Its production system was established with the help of technologists, engineers and equipment from Hungary, and eight top glass masters from four Hungarian glass factories came to Alibunar to start production in May 1967. In a relatively short time, the factory mastered the techniques of high-quality hand-shaped, blown and pressed glass for household and hospitality industry needs, working on two pot furnaces which used natural gas as fuel. In the second half of the 70s, Miloš Krsmanović (b. 1957) joined the factory staff, and became and remains its chief designer. In its zenith, the glass factory exported products to Germany, Italy, France and the USA, though most of its goods were marketed on the territory of Yugoslavia. During the second half of the 1980s, the Alibunar glass factory achieved significant cooperation with the famous Sebastijan Gallery and designer Emilia Marodić. Unfortunately, the factory shared the fate of the numerous factories that failed during the transition period. Its furnaces were shut down in 2009, and the factory went into bankruptcy in 2012, from which it never recovered. The Glass Factory Ukras was the smallest modern glass factory in Serbia and the former Yugoslavia and the only producer of hand-blown and pressed glass in the province of Vojvodina. In its 42-year history, it has produced millions of tons of glass for the domestic and foreign markets, with the production of almost 1,000 items.

Translated by the author

Ovde možete preuzeti PDF članka (410 KB)