POVRATAK : Priča koja traje
Organizator: Muzej žrtava genocida
Autorka izložbe: Jasmina Tutunović-Trifunov, viši kustos Muzeja žrtava genocida i rukovodilac Grupe za čuvanje, pristup fondovima, stručnu obradu građe i digitalizaciju.
Autor postavke: dr um Nikola Radosavljević, rukovodilac Grupe za programe u kulturi, prosveti, umetnosti i izdavaštvu Muzeja žrtava genocida.
Povodom obeležavanja godišnjice stradanja civilnog stanovništva, a pre svega dece u Drugom svetskom ratu na teritoriji okupirane Jugoslavije, kao i tužne 80. godišnjice nemačko-hrvatske ofanzive na područje Kozare i Potkozarja u leto 1942. godine, Muzej žrtava genocida priredio je reprezentativnu izložbu pod nazivom „Povratak, priča koja traje“.
POVRATAK : Priča koja traje
Završetak Drugog svetskog rata i oružanih sukoba u Jugoslaviji otvorio je brojna pitanja koja su se ticala položaja dece u novom političkom i društvenom uređenju, posebno položaja ratne siročadi.
Tokom postojanja Nezavisne Države Hrvatske deca su delila sudbinu svojih porodica i stradala su u pojedinačnim i masovnim ubistvima, u zbegovima, logorima, na brojnim stratištima. Od oktobra 1941. godine, posredstvom akcije Diane Budisavljević i brojnih humanih ljudi, iz jasenovačkih logora je spaseno nekoliko hiljada srpske dece koja su od leta 1942. godine bila smeštena u prihvatilištima, u bolničkim i drugim ustanovama, kao i u porodicama koje su ih usvojile. U maju 1945. godine, kada su nove komunističke vlasti oduzele različite evidencije koje su o preuzetoj deci formirali Diana Budisavljević i njeni saradnici, najmlađima su oduzeti pravo da saznaju svoj identitet i mogućnost da se, po konačnom i potpunom oslobođenju zemlje, vrate svojim porodicama. Istovremeno, mnogi roditelji nikada nisu saznali sudbinu svoje dece, zauvek izgubljene u ratu.
Po završetku rata, u tadašnjoj jugoslovenskoj štampi, često su objavljivani oglasi, poput Tražim nekog svog, Mislim da sam sa Kozare, Trag izgubljen pred Jasenovcem, Možda je neznanka spasila malu Zoru, Majka Draginja očekuje svoje sinove..
Zahvaljujući predanosti Marina Zurla, novinara zagrebačkog nedeljnika Arena, koji je 1963. godine pokrenuo akciju Arena traži vaše najmilije i njegovim saradnicima poput Dragoja Lukića, koji je više decenija istraživao stradanje dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, neki od preživelih mališana uspeli su da pronađu put do svoje prirodne porodice i roditeljskog doma.
Njihovim zalaganjem, a po želji autora, vajara Toneta Svetine, podignut je u Gornjim Podgradcima spomenik Ranjena ptica. Izrađen od trofejnog oružja, u obliku ptice sa levim slomljenim krilom, spomenik je posvećen svoj deci koja se iz rata nisu vratila svojim kućama.
Izložba pod nazivom Povratak: Priča koja traje govori o nepresahloj nadi i istrajnosti preživele dece, danas ljudi u poznim godinama, koji ni posle osam decenija od velike Kozaračke epopeje 1942. godine nisu prestali da veruju da će saznati ko su, čiji su, odakle su i šta se tokom Drugog svetskog rata desilo sa članovima njihovih porodica.
O AUTORKI
Autor je više stručnih i naučnih radova, od kojih su posebno značajni monografska publikacija Logoraši: spomenica. 60 godina čuvanja sećanja na zločine genocida počinjene u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tokom Drugog svetskog rata (koautori Milinko Čekić i Nenad Antonijević) i naučna studija Akcija Diana Budisavljević (1941-1945).
Posebna oblast interesovanja joj je istorija XX veka, položaj i stradanje civilnog stanovništva, prvenstveno dece u ratnim sukobima, pedagoško-metodološke teme nastave istorije, kao i primena savremenih tendencija u muzeologiji i arhivistici.
