Kako sačuvati vreme za igru? Odgovor na ovo pitanje pokušala su da daju deca uzrasta od pet do sedam godina sa radom Lav koji čuva vreme za igru, iz dečjeg kluba predškolske ustanove „Dečji dani“, sa svojim likovnim pedagogom Jasminom Obradović i vaspitačem Mirjanom Vranić.
Uticaj primenjene umetnosti prisutan je i na ovogodišnjem Oktobarskom salonu. Grupa cipela, različitih veličina, oblika i boja, od onih elegantnih sa štiklom za veče, do ravnih i onih s pridodatim cvetom, do dečjih sa šnirom i bez, rađenih tehnikom papir-maše, čini radove učenika drugog razreda osnovne škole „Milan. Đ. Milićević“, koji su cipele izradili uz pomoć likovnog pedagoga Marijane Pejatović.
A da se cipele mogu predstaviti kroz keramiku pokazali su nam đaci nižih razreda francuske škole koji su u okviru „Damm keramik studija“ u saradnji s likovnim pedagozima Maricom Jovičić-Petrović i Mihajlom Petrovićem u beloj glini (pečenoj) izradili: jednu plavu čizmicu s ružičastim kajišem od keramike (Anđelija Arsić), jednu baletanku plave boje sa žutonarandžastom mašnom (Emerian Mathilde), crnu baletanku s elementima plave i ružičaste boje i mašnom od materijala (Ema Popović) i keramičku papučicu s malom potpeticom (Emerian Mathilde).
Dopisnom umetnošću pozabavili su se učenici osnovne škole „Branko Ćopić“ iz Beograda, koji su u saradnji sa svojim likovnim pedagogom Natašom Ivanović na konkurs poslali Mail–art karte. Inspirisani umetničkim pokretom koji se javio šezdesetih godina dvadesetog veka, čija je karakteristika bila slanje umetničkog materijala poštom kako bi kružio svetom i stvarao vezu među ljudima, učenici su ponudili vrlo zanimljiva rešenja. Pored ilustrativnog dela, rad sadrži i sledeće poruke:
Osmeh je isti na svim jezicima!
Kao što voda ističe iz vedra, ako na njemu ima ma i jedna rupica, tako se neće zadržati u duši čoveka nijedna radost ako u njemu nema ljubavi…
Jelena Knežević
Osvrt na dečje radove (99 KB)





