Pomeranje granica / 3

Pomeranje granica / 3

28. decembar 2016. - 24. januar 2017.

U organizaciji Sekcije za Teoriju, kritiku, istoriju primenjene umetnosti, Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije – ULUPUDS. Program sadrži predavanja u trajanju do 20 minuta nakon čega slede panel diskusije.

Sreda, 18. januar u 17 časova

Zoja Bojić

Antički istoriografi umetnosti i dela primenjene umetnosti
Antički istoriografi umetnosti Vitruvije (1. vek stare ere) Plinije Stariji (1. vek naše ere), Filostrat Stariji (2. vek naše ere), Filostrat Mlađi (3. vek naše ere) i Kalistrat (3. ili 4. vek naše ere) pisali su o slikarstvu, vajarstvu, arhitekturi i primenjenim umetnostima svog vremena i prethodnih vremena. Ključna ideja koja im je zajednička je ta da o umetnosti vredi pisati, razmišljati i čitati. Nekoliko pojmova izranja iz ovih tekstova. Među njima je pitanje uloge umetničkog dela nasuprot pojmu larpurlartizma koji se kod ovih pisaca odnosi jednako na dela koja se danas kategorišu kao dela lepih umetnosti i dela primenjenih umetnosti. U ovom saopštenju razmatra se način na koji su ovi pisci identifikovali, posmatrali i interpretirali dela primenjenih umetnosti.

Mirjana Gligorijević Maksimović

Srednjovkovni tekstil
Izvore za srednjovekovni tekstil čine: sačuvani ostaci tkanina, predstave na mozaicima, freskama i minijaturama. Na tkaninama su bile predstavljane svetovne teme, kao što su scene iz lova, scene sa hipodroma, carske predstave, zoomorfni i floralni motivi. Sačuvani su i prikazi religioznih tema na tkaninama: scene Blagovesti, Rođenja Hristovog. Takođe, bile su česti i ornamentalni motivi: rozete, medaljoni, prepleti.

Posebnu grupu sačinjavaju vezene tkanine sa prikazom mrtvog Hrista i tekstovima molitava. Raznovrsnost tema i motiva, veština crteža, sklad oblika i boja izjednačuju ostvarenja na tekstilu sa likovnim dostignućima na mozaicima, freskama i minijaturama tokom čitavog srednjeg veka.

Vesna Lakičević Pavičević

Šezdeset godina tapiserije u Srbiji: Pojave koje su označile promene u tokovima njenog razvoja
Tapiserija je inovativna umetnička disciplina u Srbiji druge polovine XX veka. U relativno kratkom periodu razvoja tapiserije ispoljeni su eksperimentalni programi i koncepti umetnika koji čine zbir kompleksne umetničke scene. Razvoj tapiserije karakterišu promene u umetničkoj praksi, koje su dovele do inovativnih metoda izražavanja umetnika kroz multimedijalnost i performans, a samim tim zamenile princip slikarskog izraza, karakterističnog za ranu fazu tapiserije.

U poslednjih šest dekada tapiserija u Srbiji se postepeno oslobađala prakse oblikovanja dvodimenzionalnog objekta nastalog na razboju i stremila je ka novim postmodernim izazovima i hibridnim formama koje prisvajaju različite stilske obrasce.

Ana Mihailović

Tkanje: tradicija i apstrakcija u radovima Leonore Vekić, tekstilne umetnice i Ivane Milev, skulptorke
Izabrani radovi ove dve umetnice, nastali su u okviru tema vezanih za tradiciju tkanja u širem smislu. Obe umetnice koriste specifične materiale, pronalazeći osobene načine istraživanja likovnih potencijala medijuma. Međutim, uprkos osobenosti radova, nema jasnih granica koje bi odredile razliku među njima u pogledu stvaralačkog pristupa, ponovljenog procesa rada, tehnike, itd., pogotovo što se interesovanja umetnica slobodno kreću i smenjuju u svakom sledećem radu.

Ovo izlaganje istražuje zajedničke konceptualne principe u procesu nastanka ovih radova i analizira ih. U isto vreme se očitavaju razlike između njih i definišu njihove osobenosti.

 

Četvrtak, 19. januar u 17 časova

Čedomila Marinković

Novo promišljanje tekstila u Jevrejskoj religijskoj tradiciji
Tekst se bavi modernom interpretacijom tradicionalne upotrebe tekstila u jevrejskoj tradiciji kroz dela savremenih jevrejskih umetnica Andy Arnovitz, Jacqueline Ničolls i Lise Rosovski. Sve tri umetnice započinju svoje vizuelno i konceptualno istraživanje u okviru tradicionalnog tekstila koji se koristi u različitim obredima. Uz pomoć natpisa ili citata iz velikog korpusa Jevrejske literarne tradicije one ove predmete rekontekstualizuju i time “pomeraju granice” značenja tekstilnih predmeta. Rezultat je inspirativan jer nastaju simbolična i veoma provokativna konceptualna dela koja, sa druge strane ne gube tradicionalnu Jevrejsku ljubav za visoko sofisticirano likovno izražavanje.

Marina Martić

Popularna kultura / odevanje / identitet
Projekat Margarete Jelić (Beograd) i Zorice Vasić (Toronto) Everyday spectrum bavi se vezom mode i tehnologije. Prvi put je pretstavljen na manifestaciji Fašion Art Topronto u aprilu 2016.

Everyday spectrum pokušava da spoji nove medijske tehnologije kao što je digitalno crtanje i 2D animacija i modne kategorije kao što je dizajn tekstila i sastoji se od velike „haljine“ od papira koja predstavlja podlogu na koju se projektuje dvokanalna animacija. Projekat istražuje interakciju animiranih cteža, pokreta haljine i promena koje na njoj čine različite teme svakodnevnog života, prirode, tekstilni motivi i boje. Ova multimedijska instalacija stavlja akcenat na vezu između mode, tehnologije i savremene umetnosti.

Jelena Pavićević

Dejvid Bouvi-inkarnacija modnog fenomena
Dejvid Bouvi je sedamdesetih godina XX veka promenio karakter tadašnje rok scene. Postavljanjem znaka jednakosti između života i umetnosti, odnosno, prenosom umetnosti u život, njegova kompleksna umetnička delatnost ostala je oličenje karaktera postmodernog doba koje je težilo ekskluzivnom, subverzivnom i provokativnom umetničkom izražavanju.

Ova prezentacija se bavi Bouvijem kao modnim fenomenom, koji je promenama identiteta na sceni pomerio granice telesne i duhovne autentičnosti, narušio armaturu mode i rodne tendencije, pa je uticao na savremenu umetnost, muziku, dizajn i modu.

Svetlana Jovičić

Relacije – primenjeno, slikarsko, konceptualno – na primeru slike Zorke Stevanović
Najnoviji rad umetnice Zorke Stevanović “Ješćete plod puteva svojih” prikazan na Majskoj izložbi 2016. godine u Galeriji RTS-a, izabrala sam kao izuzetno zahvalan primer za polemički izazovnu temu nestabilnih / mekih granica između oblasti primenjene i tzv. čiste umetnosti.

Zorkina višedecenijska usredsređenost na Biblijsku – Staro/Novozavetnu temu kretala se od izrade klasične ikone, molitvene i bogoslužbene namene preko osmišljavanja modusa ikono -slike religioznog sadžaja (čija se kultna namena relativizuje ili ukida) pa sve do emancipatorskog osvajanja oblasti slike snažne konceptualne namere.

Iz ugla formalne i ikonografske analize ovog rada, procedure njegovog nastajanja, misaone angažovanosti autorke i krajnjeg izvođačkog rezultata, moje izlaganje ispituje prisutne kontraste i preklapanja primenjenih i autonomno-slikarskih svojstava dela kao i razrešenje njihovih konflikata u zadobijenom konceptualno-tekstualnom diskursu.